Буша у оригиналном амбијенту
Zemlja Srbija, usled svojih specifičnosti i običaja ljudi da teško prihvataju nove stvari i odvajaju se od starih običaja i navika, zadržala je deo svojih rasa domaćih životinja. Ove rase opstale su u staračkim domaćinstvima i zabitima koje nisu mogle da se osavremene. Nastanak pojedinih rasa je skoriji dok se tragovi drugih gube u samim početcima pripitomljavanja životinja. Sa prostora Srbije zauvek je iščezlo kolubarsko goveče, rase svinja šiška i šumadinka, a deo rasa ili sojeva po kriterijumima FAO ima status rizika koji se opisuje kao „kritično ugrožen”, što znači da su na rubu nestanka (pirotski soj pramenke, resavka itd).
Da bi se naše rase sačuvale potrebno je bilo identifikovati i očistiti ih od primesa drugih. Obično usled male brojnosti populacija i nesposobnosti domaćinstava da drže veći broj životinja ovi zapati su mešani sa savremenijim rasama ili su odgajivani u srodstvu. Početkom ovog stoleća počelo se sa raznim podsticajima i naporima Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, da se prikupe, oforme i sačuvaju zapati ovih životinja. Današnji vlasnici su uglavnom korisnici tih sredstava i bez njih bi verovatno svoja stada morali da rasprodaju jer ona nisu komercijalna niti konkurentna savremenim rasama. Kvalitet proizvoda ovih rasa još uvek nije istražen niti dovoljno promovisan (marketing zasnovan na isticanju kvaliteta mesa mangulice je doprineo da se značajno poveća broj grla ove rase u Srbija i regionu). Nažalost, svetska ekonomska kriza je dovela do toga da Srbija sa 34 miliona dinara u 2008. spadne na svega 10 miliona dinara podsticajnih sredstava za odgajivače autohtonih rasa. Ovo usled neisplativosti držanja i nekomercijalnosti starih rasa predstavlja veliki problem u daljim naporima za opstanak pojedinih zapata pa čak i celih rasa odnosno sojeva.
Udruženje „ODGAJIVAČI STARIH RASA SRBIJE” je nastalo kao potreba držaoca i ljubitelja da promovišu očuvanje i održivo korišćenje starih (autohtonih) rasa putem upoznavanja javnosti sa značajem životinjskih genetičkih resursa kao i putem aktivnog zalaganja za poboljšanje statusa odgajivača ovih rasa.
Na Osnivačkom sastanku održanom u septembru 2009-te godine oko 20-ak odgajivača se sastalo u Beogradu i uz dogovor napravilo okosnicu budućeg Udruženja kao i njegove ciljeve i zadatke. Udruženje je uspešno registrovano u januaru 2010. u skladu sa Zakonom o udruženjima.
Glavni cilj Udruženja je pomenut u prethodnom tekstu a Udruženje pored toga organizuje skupove, studijska putovanja, savetovanja, predavanja, tribine, programe i radionice za odgajivače autohtonih (starih) rasa i širu javnost, sâmo ili u saradnji sa nadležnim institucijama, drugim srodnim domaćim i stranim organizacijama u skladu sa Zakonom i ciljevima Udruženja.
Udruženje vrši i organizuje saradnju i razmenu iskustava i informacija sa drugim srodnim organizacijama i nadležnim institucijama u zemlji i inostranstvu u skladu sa ciljevima Udruženja.
Objavljivanje i izdavanje knjiga, časopisa, biltena, kompakt diskova i druge štampane ili elektronske publikacije iz oblasti životinjskih genetičkih resursa je još jedna od delatnosti Udruženja a u okviru toga planira se publikacija o svim starim rasama Srbije.
Zalaganje za unapređenje solidarnosti i saradnje među odgajivačima autohtonih rasa, a naročito na planu razmene priplodnog materijala i primera dobrih praksi je veoma bitna stavka Udruženja i u okviru nje promovisaće se širenje rasa i sprečavanje odgajivanja u srodstvu.
Priprema i uređivanje baze podataka o proizvodima i uslugama članova Udruženja važan je cilj i pomaže u uspostavljanju kontakta sa tržištem i prikazuje realno stanje i brojnost kako odgajivača tako i veličine populacije ovih rasa.
Zalaganje za očuvanje tradicionalnih vrednosti srpskog sela i jačanje ruralne ekonomije na principima poštovanja životne sredine, odnosno na principima održive poljoprivredne proizvodnje, seoskog turizma i drugim delatnostima koji doprinose održivom razvoj našeg sela još je jedan od ciljeva ovog Udruženja i približavanja odgajivača, ljubitelja i ostali ljudi ovim rasama i njihovom održivom gajenju.
Prema Statutu udruženja, kao njegovoj okosnici, utvrđeni su gore navedeni ciljevi i zadaci Udruženja a takođe i obaveze i prava članstva. U osnivanju Udruženja učestvovali su odgajivači ovih rasa ali to nije razlog da mu se ne pridruže svi ljubitelji, ljudi dobre volje kao i oni koji hoće da pomognu oko ovih rasa.
Sedište Udruženja je u Sremskoj Mitrovici, u ulici Svetog Save 19, a e-mail Udruženja je
u.starih.rasa.Srbije@gmail.com
Naziv Udruženja postoji i na engleskom jeziku ”Breeders of Old Breeds of Serbia”.
Udruženje predvode 5 članova koji čine Upravni odbor a ostatak članstva čini Skupštinu koja se sastaje jednom ili dvaput godišnje da raspravi o delatnostima i drugim obavezama i dužnostima.
Rad Udruženja je javan i putem interne komunikacije članstvo je informisano o radu Udruženja.
Od rasa domaćih životinja, u okviru Udruženja, zastupljene su sve domaće stare rase.
Kod goveda: odgajivači četiri stada podolaca su u Udruženju a takođe i odgajivači najvećeg stada buše na Staroj planini, kao i više odgajivača buše iz cele Srbije počevši od Crne Trave, preko Kuršumlije do Valjevske Mionice i odgajivači oko Kovina, Deliblatske peščare i Vršca. Od buše zastupljeni su svi sojevi ali postoji problem što odgajivanje nije podeljeno po sojevima pa će jedan od ciljeva Udruženja biti i taj.
Bivoli su takođe zastupljeni u zapatima članova Udruženja.
Konji su zastupljeni u vidu domaćeg brdskog konja a magarac u okviru dva zapata čiji vlasnici drže balkanskog magarca koji još nije podeljen u sojeve dok je u Hrvatskoj, koja je to ranije počela da radi, već podeljen na tri soja.
Ovce koje drže članovi Udruženja pripadaju pramenki i to više sojeva: pirotski soj koji je bio skoro izumro, crni karakačanski soj, vlaška vitoroga ovca i bardoka.
Od koza, članovi drže domaću balkansku kozu koja je zastupljena sa sojevima raznih boja, sa crnom bojom kostreti, sa crvenom, šarene boje, sive i raznih varijanti osnovnih boja bez pravilnih linija ili šara..
Svinja ima više rase, te tu nalazimo moravku, resavku, zdravinjsku svinju i mangulicu.
Živina je zastupljena sa crnom svrljiškom rasom i istočno-srbijansko smeđom kokoškom, dok se domaće ćurke i guske sporadično nalaze kod odgajivača.
Udruženje odgajivača starih rasa Srbije je organizovano iz napred navedenih razloga kao i iz nastale potrebe da se ujedine ljudi sa istim problemima i da pomognu jedni drugima u prevazilaženju istih.
U slučaju da neko želi da postane član neka nam piše na e-mail adresu i poslaćemo mu uslove članstva kao i naš Statut.
Da bi se naše rase sačuvale potrebno je bilo identifikovati i očistiti ih od primesa drugih. Obično usled male brojnosti populacija i nesposobnosti domaćinstava da drže veći broj životinja ovi zapati su mešani sa savremenijim rasama ili su odgajivani u srodstvu. Početkom ovog stoleća počelo se sa raznim podsticajima i naporima Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu, da se prikupe, oforme i sačuvaju zapati ovih životinja. Današnji vlasnici su uglavnom korisnici tih sredstava i bez njih bi verovatno svoja stada morali da rasprodaju jer ona nisu komercijalna niti konkurentna savremenim rasama. Kvalitet proizvoda ovih rasa još uvek nije istražen niti dovoljno promovisan (marketing zasnovan na isticanju kvaliteta mesa mangulice je doprineo da se značajno poveća broj grla ove rase u Srbija i regionu). Nažalost, svetska ekonomska kriza je dovela do toga da Srbija sa 34 miliona dinara u 2008. spadne na svega 10 miliona dinara podsticajnih sredstava za odgajivače autohtonih rasa. Ovo usled neisplativosti držanja i nekomercijalnosti starih rasa predstavlja veliki problem u daljim naporima za opstanak pojedinih zapata pa čak i celih rasa odnosno sojeva.
Udruženje „ODGAJIVAČI STARIH RASA SRBIJE” je nastalo kao potreba držaoca i ljubitelja da promovišu očuvanje i održivo korišćenje starih (autohtonih) rasa putem upoznavanja javnosti sa značajem životinjskih genetičkih resursa kao i putem aktivnog zalaganja za poboljšanje statusa odgajivača ovih rasa.
Na Osnivačkom sastanku održanom u septembru 2009-te godine oko 20-ak odgajivača se sastalo u Beogradu i uz dogovor napravilo okosnicu budućeg Udruženja kao i njegove ciljeve i zadatke. Udruženje je uspešno registrovano u januaru 2010. u skladu sa Zakonom o udruženjima.
Glavni cilj Udruženja je pomenut u prethodnom tekstu a Udruženje pored toga organizuje skupove, studijska putovanja, savetovanja, predavanja, tribine, programe i radionice za odgajivače autohtonih (starih) rasa i širu javnost, sâmo ili u saradnji sa nadležnim institucijama, drugim srodnim domaćim i stranim organizacijama u skladu sa Zakonom i ciljevima Udruženja.
Udruženje vrši i organizuje saradnju i razmenu iskustava i informacija sa drugim srodnim organizacijama i nadležnim institucijama u zemlji i inostranstvu u skladu sa ciljevima Udruženja.
Objavljivanje i izdavanje knjiga, časopisa, biltena, kompakt diskova i druge štampane ili elektronske publikacije iz oblasti životinjskih genetičkih resursa je još jedna od delatnosti Udruženja a u okviru toga planira se publikacija o svim starim rasama Srbije.
Zalaganje za unapređenje solidarnosti i saradnje među odgajivačima autohtonih rasa, a naročito na planu razmene priplodnog materijala i primera dobrih praksi je veoma bitna stavka Udruženja i u okviru nje promovisaće se širenje rasa i sprečavanje odgajivanja u srodstvu.
Priprema i uređivanje baze podataka o proizvodima i uslugama članova Udruženja važan je cilj i pomaže u uspostavljanju kontakta sa tržištem i prikazuje realno stanje i brojnost kako odgajivača tako i veličine populacije ovih rasa.
Zalaganje za očuvanje tradicionalnih vrednosti srpskog sela i jačanje ruralne ekonomije na principima poštovanja životne sredine, odnosno na principima održive poljoprivredne proizvodnje, seoskog turizma i drugim delatnostima koji doprinose održivom razvoj našeg sela još je jedan od ciljeva ovog Udruženja i približavanja odgajivača, ljubitelja i ostali ljudi ovim rasama i njihovom održivom gajenju.
Prema Statutu udruženja, kao njegovoj okosnici, utvrđeni su gore navedeni ciljevi i zadaci Udruženja a takođe i obaveze i prava članstva. U osnivanju Udruženja učestvovali su odgajivači ovih rasa ali to nije razlog da mu se ne pridruže svi ljubitelji, ljudi dobre volje kao i oni koji hoće da pomognu oko ovih rasa.
Sedište Udruženja je u Sremskoj Mitrovici, u ulici Svetog Save 19, a e-mail Udruženja je
u.starih.rasa.Srbije@gmail.com
Naziv Udruženja postoji i na engleskom jeziku ”Breeders of Old Breeds of Serbia”.
Udruženje predvode 5 članova koji čine Upravni odbor a ostatak članstva čini Skupštinu koja se sastaje jednom ili dvaput godišnje da raspravi o delatnostima i drugim obavezama i dužnostima.
Rad Udruženja je javan i putem interne komunikacije članstvo je informisano o radu Udruženja.
Od rasa domaćih životinja, u okviru Udruženja, zastupljene su sve domaće stare rase.
Kod goveda: odgajivači četiri stada podolaca su u Udruženju a takođe i odgajivači najvećeg stada buše na Staroj planini, kao i više odgajivača buše iz cele Srbije počevši od Crne Trave, preko Kuršumlije do Valjevske Mionice i odgajivači oko Kovina, Deliblatske peščare i Vršca. Od buše zastupljeni su svi sojevi ali postoji problem što odgajivanje nije podeljeno po sojevima pa će jedan od ciljeva Udruženja biti i taj.
Bivoli su takođe zastupljeni u zapatima članova Udruženja.
Konji su zastupljeni u vidu domaćeg brdskog konja a magarac u okviru dva zapata čiji vlasnici drže balkanskog magarca koji još nije podeljen u sojeve dok je u Hrvatskoj, koja je to ranije počela da radi, već podeljen na tri soja.
Ovce koje drže članovi Udruženja pripadaju pramenki i to više sojeva: pirotski soj koji je bio skoro izumro, crni karakačanski soj, vlaška vitoroga ovca i bardoka.
Od koza, članovi drže domaću balkansku kozu koja je zastupljena sa sojevima raznih boja, sa crnom bojom kostreti, sa crvenom, šarene boje, sive i raznih varijanti osnovnih boja bez pravilnih linija ili šara..
Svinja ima više rase, te tu nalazimo moravku, resavku, zdravinjsku svinju i mangulicu.
Živina je zastupljena sa crnom svrljiškom rasom i istočno-srbijansko smeđom kokoškom, dok se domaće ćurke i guske sporadično nalaze kod odgajivača.
Udruženje odgajivača starih rasa Srbije je organizovano iz napred navedenih razloga kao i iz nastale potrebe da se ujedine ljudi sa istim problemima i da pomognu jedni drugima u prevazilaženju istih.
U slučaju da neko želi da postane član neka nam piše na e-mail adresu i poslaćemo mu uslove članstva kao i naš Statut.